Put uz zaliv, polako
Tivat do Perasta jedva je trideset kilometara, i mirnog jutra vožnja staje u pola sata. Niko ne bira vožnju Kotorskim zalivom zbog brzine. Ovo je dionica gdje planine padaju pravo u vodu a put se većim dijelom drži obale, i zato je pametan plan tretira kao glavni događaj dana, a ne kao prevoz do njega. Oblikuju je dvije odluke: kojom stranom grebena Vrmca voziti, i kada proći Kotor.
Dva puta oko grebena
Brza verzija uzima tunel do Kotora pa prati sjeverozapadnu obalu kroz Dobrotu, Orahovac i Dražin Vrt dok se Perast ne pojavi preko vode. Spora verzija potpuno preskače tunel i obilazi poluostrvo Vrmac u nivou mora kroz Lepetane, Stoliv i Prčanj, kamena sela nanizana uz obalu, i spaja se sa istim obalnim putem kod Kotora.
U oba slučaja, Kotor je tjesnac. Turistički autobusi i kruzerski saobraćaj mogu ljeti usporiti njegove prilaze do puzanja između otprilike deset i jedan, pa provezite put rano ili kasno i pripada vama. Tajming te dionice, i parkiranje pod zidinama ako stajete, obrađeni su u tekstu kratka vožnja do Kotora.
Vrijedi zaustavljanja
Prčanjska nesrazmjerno velika crkva stoji na terasama iza puta i zaslužuje deset minuta. Dobrota je duga promenada kapetanskih kuća sa malim kafićima uz vodu. Orahovac je šačica konoba na obali i mirna alternativa za ručak kada Kotor djeluje pretrpano. Ništa od toga ne traži planiranje; put im prosto prolazi ispred vrata.
Tajming dana
Perast nagrađuje rubove dana. Prije deset svjetlo je na ostrvima i riva se još ponaša kao selo; od sredine jutra turističke grupe stižu autobusom i čamcem i front se puni; do kasnog popodneva ponovo se prazni i restorani dolaze na svoje. Ako je posjeta građena oko ostrvske crkve, krenite rano i uzmite jedan od prvih prelazaka, pa imajte grad za sebe dok se dnevni saobraćaj još gura kod Kotora.
Dolazak u Perast
Sam Perast strogo je pješački, grad baroknog kamena sagrađen na uskim terasama uz planinu. Auti staju na označenom plaćenom parkingu na prilaznom putu, a vi ulazite pješke duž obale. Ne gurajte se dalje od parkinga tražeći nešto bliže: put se završava rampom, a vožnja u rikverc iz barokne uličice nije ničiji vrhunac odmora.
Gospa od Škrpjela
Crkva blijede kupole na vještačkom ostrvcetu razlog je zbog kojeg dolazi polovina posjetilaca. Čamci polaze sa peraške rive tokom dana u sezoni, prelazak traje desetak minuta i plaća se, a pola sata na ostrvu pokriva sve: oslikanu tavanicu Tripa Kokolje, zavjetno srebro koje su ostavljali pomorci, pogled nazad na grad. Drugo ostrvce, Sveti Đorđe, manastir je zatvoren za posjetioce.
Gdje jesti
Kratak niz restorana gleda na vodu, većina peče ribu na žaru i drži kratak tradicionalni meni. U julu i avgustu rezervaciju vrijedi napraviti; u prelaznoj sezoni ušetati radi. Mirna alternativa je vratiti se do Orahovca na putu kući i jesti na obali gdje autobusi ne staju.
Povratak po mraku
Večera na obali znači vožnju kući po mraku, a to je drugi put. Zalivska ruta na dijelovima je neosvijetljena kada svjetlo ode, a potezi kroz sela koji su u podne djelovali usko djeluju još uže sa kamenim zidom s jedne strane. Oborena svjetla obavezna su van naselja u svako doba u Crnoj Gori, pa bi vaša ionako već trebalo da su upaljena. Ništa u tome nije teško; put prosto traži da se vozi sporije nego isti taj put po danu. Vratite se onako kako ste došli. Krug dalje pored Risna dnevni je plan i ne vraća ništa što se noću može vidjeti, pa se vratite obalom do Kotora i odatle uzmite tunel. Kotor je jedini dio povratka koji postaje lakši: kruzerska gužva je jutarnji obrazac, a do večeri su prilazi koji se u jedanaest zapušavaju prohodni.
Kako stići bez auta
Put uz zaliv ima autobusku liniju između gradova, ali Perast je kratka stanica na tuđem rasporedu, a na ovom izletu vožnja je poenta dana. Ovo je jedini izlazak na kojem auto nije samo praktičan odgovor nego i razlog dolaska. Kako se prevozi porede kroz cio boravak odmjereno je pod preuzimanje auta na terminalu.
Koji auto za put uz zaliv
Mali, opet. Put je dobar, ali uzak kroz sela, proširenja za stajanje su kratka, a peraški parking nagrađuje auto koji stane na prvo mjesto, a ne na savršeno. Većina ponude je automatik, 314 od oko 380 vozila, neograničena kilometraža važi na 376, a model koji rezervišete je onaj koji stiže. Sve što ova vožnja traži jesu ekonomične klase u floti .
Pokriće radi isto na izletu kao i na dugom prelasku: četiri nivoa birana pri plaćanju, odgovornost prema trećim licima na svakom, a štete na staklima i točkovima pokrivene samo na dva Full nivoa, o čemu vrijedi razmisliti na ovako uskom putu. Besplatno otkazivanje nudi se na 176 vozila u ponudi, uz puni povraćaj avansa više od 24 sata prije preuzimanja, pa se zalivski dan zavisan od vremena ne mora kockati pri rezervaciji.
Pitanja o dolasku u Perast
Koliko vremena treba za Perast?
Dva do tri sata pokrivaju grad i ostrvo bez žurbe. Sa ručkom na rivi i sporom vožnjom nazad, to je komotno pola dana; u paru sa Kotorom puni cio dan.
Da li je parkiranje ljeti teško?
Označeni parking na prilazu jedina je prava opcija, pa je prometnih ljetnjih dana ranije prosto bolje. Sam grad nikada nema parking za traženje, jer auto nikada i ne pušta unutra.
Da li čamci za ostrvo saobraćaju cijele godine?
Saobraćaju tokom dana u sezoni. U prelaznim mjesecima posljednji prelasci završavaju ranije nego što posjetioci očekuju, pa provjerite na rivi kada stignete umjesto da računate na večernji čamac.
Da li je put uz zaliv težak za vožnju?
Ne. Uzak je kroz sela i prometan blizu Kotora ljeti, ali je podloga dobra a krivine umjerene. Glavna opasnost je pogled, zbog kojeg ljudi koče bez razloga.
Može li se Perast spojiti sa punim krugom oko zaliva?
Da. Nastavite pored Risna do sjeverne obale i vratite se kući preko tjesnaca trajektom Kamenari, oko pet minuta prelaska. To izlet pretvara u klasičan krug unutrašnjeg zaliva.
Ima li iza Perasta nečega zbog čega vrijedi nastaviti?
Risan, deset minuta dalje, čuva komplet rimskih mozaika, a obalni put iza njega je miran. Ako je danu ostalo energije, krug dalje bolji je od vraćanja putem kojim ste došli.